Povijest curlinga

Prvi zapisi o igri iz koje se razvio curling potječu iz Škotske. Prvi spomen natjecanja na ledu se nalazi u dokumentima iz 1541. godine koji su nađeni u opatiji Paisley (Renfrewshire, Škotska). Materijalni dokaz koji podupire podrijetlo curlinga je kamen iz 1511., nađen u jezeru Dunblane (iako znanstvenici tvrde je kamen puno mlađi od tog datuma). Sam pojam curling se prvi put pojavljuje u pjesmi Henryja Adamsona iz 1620. godine. Drugi naziv za igru je bio “the roaring game” zbog zvuka koji proizvodi kamen kad putuje po zaleđenim kapljicama vode na površini jezera (to roar – rikati). Sličan sport se razvio u kontinentalnom dijelu Europe (Nizozemska), što potiče rasprave o pravoj domovini curlinga.

U samim počecima sporta, kamenje koje se koristilo za igru je moralo imati ravnu donju plohu, ali su dimenzije i oblik kamena bili varijabilni. Poneki kamen bi imao rupe za palac i kažiprst umjesto ručke koja se nalazi na današnjim stoneovima. Neki igrači, posebice Kanađani, su koristili tzv. “curling iron”, odnosno kamen za curling napravljen od željeza, a ne granita. Ručke su dodane kasnije, a obično su bile mjedene i mogle su se mogle odvojiti od kamena. Metle su, naravno, bile prave metle od kukuruzne slame. Teren za natjecanja je bilo zaleđeno jezero, a poznato je da su pravljena i umjetna jezera, posebno namijenjena igranju curlinga.

Prvim formalno osnovanim klubom se smatra Kilsyth Curling Club (godina osnutka 1716.), dok je prvi klub koji je postavio prva službena pravila sporta Royal Caledonian Curling Club. Prvo svjetko prventsvo (Scotch Cup) je održano 1959. godine u Falkirku i Edinburghu, a pobijedila je kanadska momčad iz Regine (savezna država Saskatchewan).

Curling je olimpijski sport od 1998. godine, a uključuje natjecanja za muške i ženske timove te za mixed doubles (miješane parove).

 

Oprema

Stone

Kamen koji se koristi u igri je napravljen od granita i mora težiti između 38 i 44 funte (otprilike 17 i 20 kg) te imati 36 inča (oko 90 cm) u promjeru i visinu od 4,5 inča (oko 11 cm). Granit za kamen potječe iz dva izvora: sa škotskog otoka Ailsa Craig i kamenoloma Trefor u Walesu. Središnji dio dodirne plohe je konkavan, a sami led dodiruje ravni prsten. Na kamenu se nalazi i ručka koja omogućuje adekvatan prihvat i davanje rotacije. Kamenja pojedinih timova u utakmici se razlikuju upravo po boji (najčešće se koriste crvena i žuta).

Metla

Metla služi metenju leda ispred kamena kako bi kamen putovao dalje i kako bi se ublažila rotacija. Također se koristi kao pomagalo za ravnotežu pri bacanju kamena. Za razliku od prvih metli napravljenih od kukuruzne slame, današnje metle se izrađuju od različitih materijala. Za “glavu” se većinom uoptrebljava sintetička tkanina, a štap se izrađuje od fiberglasa ili sličnog laganog materijala.

Cipele

Par cipela za curling se sastoji od slidera i grippera. Slider ima teflonski potplat koji omogućuje klizanje po ledu. Na obične cipele se može staviti slip-on slider koji ima istu ulogu kao i posebne curling cipele. Gripper se nosi na nozi kojom se igrač odguruje, a potplat je običan ili gumeni.

 

Izgled leda

 

Kako se igra curling?

Svrha curlinga je postizanje što većeg broja bodova dovođenjem kamenja (stoneova) što bliže centru housea. Igrači iz pojedine ekipe naizmjence bacaju stoneove s drugog kraja leda. Svaka ekipa ima osam stoneova. Jedan end je gotov kad obje ekipe odigraju svih osam stoneova. Na međunarodnim natjecanjima se igra deset endova, osim u slučaju izjednačenja kada se igra jedan (ili, ako je potrebno, više) dodatni end. Svaka ekipa ima 73 minute za izvođenje svojih bacanja u utakmici, uz dva timeouta. Drugi sustav mjerenja obuhvaća tzv. “thinking time”; svaka ekipa ima 38 minuta za izvođenje bacanja, a vrijeme prestaje teći čim stone prijeđe bližu tee liniju. Na ostalim natjecanjima se obično igra osam endova.

Samo izvođenje bacanja se naziva delivery. Kapetan (skip) određuje kako će se pojedini stone odigrati, kakva će biti rotacija i brzina stonea. Skip stoji u houseu i daje naputke riječima i/ili pokazujući metlom i gestama. Igrač koji baca stone se postavlja tako da se stopalo sa sliderom nalazi na ledu, dok drugo stavlja na starter (hack). Stone se baca rukom koja je na istoj strani kao i noga na starteru, a u drugoj ruci igrač drži metlu za ravnotežu. Igrač drži stone ispred noge kojom se odguruje. Prilikom odgurivanja noga sa sliderom ide naprijed, a noga kojom se igrač odguruje ostaje iza i ispruži se. Prije nego dođe do bliže hog linije, igrač ispušta stone (ne gura ga!) i daje mu rotaciju. Stone mora prijeći dalju hog liniju, inače se miče s terena.

Sad slijedi ono što sve zanima – čemu služe one metle? Postoji nekoliko razloga za metenje: smanjenje trenja između stonea i leda kako bi stone dalje putovao, smanjenje zavoja stonea te micanje mogućih prepreka (nečistoća na terenu). Dva igrača klize za stoneom, a obično stoje na suprotnim stranama i metu ispred stonea. Skip procjenjuje putanju (line) stonea, dok igrači koji metu procjenjuju brzinu (weight) te se prema tome određuje hoće li se stone mesti ili ne. Metla se drži tako da je jedna ruka na trećini bližoj glavi metle, a druga na trećini bližoj vršku. Kut metle mora biti takav da omogućuje maksimalni pritisak. Metenje je dozvoljeno do tee linije, a poslije nje samo jedan igrač smije mesti, a dozvoljeno je i igraču iz suparničke ekipe da mete taj stone.

Postoje mnoge vrste udaraca, ali se oni mogu svrstati u tri osnovne kategorije. Guard stoneovi se bacaju tako da se nalaze ispred housea, obično kako bi zaštitili stone najbliži centru ili kako bi otežali prolaz suparničkoj ekipi. Prostor u kojem se nalaze je tzv. free guard zone. Svaki stone koji se tamo nalazi se ne smije izbaciti iz igre suparničkim stoneovima dok se ne odigraju prva četiri stonea. Draw je udarac kod kojeg je cilj ulazak u house. Takeout je udarac kojim se miče suparnički stone iz igre.

Hammer je zadnji stone u igri. Na početku utakmice se određuje tko će imati hammer u prvom endu (bacanjem novčića ili predstavnik svake ekipe baca stone, a hammer dobiva ona ekipa čiji je stone bliži centru). U ostalim endovima hammer ima ona ekipa koja je izgubila prethodni end, a u slučaju izjednačenog rezultata hammer ostaje kod iste ekipe.

 

Riječnik curlinga

curl – davanje rotacije kamenu

curler – igrač curlinga

end – sastavnica utakmice; obično se igra 8 ili 10 endova po utakmici

lead – igrač koji baca prvi

second – igrač koji baca drugi

vice-skip – dokapetan

skip – kapetan; najčešće najbolji u timu, igra zadnji

stone – kamen

broom/besom – metla

slider – materijal pričvršćen za cipelu koji omogućava klizanje po ledu (tj. smanjuje trenje)

hack – starter

pebble – zaleđene kapljice vode na terenu

house – tri koncentrična kruga gdje se postižu bodovi

hog line – bliža => linija do koje se stone mora pustiti; dalja => linija koju stone mora prijeći da bi bio u igri

back line – linija iza housea

button – centar housea

tee – središnja točka housea; križanje tee linije i središnje linije

front of the house – dio housea bliži hog liniji

back of the house – dio housea iza tee linije

free-guard zone – prostor između hog i tee linije

counter – stone koji je najbliži centru

guard – stone na središnjoj liniji, postavljen ispred housea (ili stone postavljen kao “čuvar” ispred drugog)

biter – stone koji jedva dodiruje vanjski prsten

hammer – zadnji stone u igri

nose – dio stonea najbliži igraču

delivery – bacanje stonea

sweep – metenje

line – putanja stonea

weight – brzina stonea

takeout – stone koji udarcem izbacuje drugi iz igre

peel – takeout gdje i stone koji je pogođen i onaj kojim se gađa izađu iz housea

steal – end koji je osvojila ekipa bez hammera

flash – stone koji ne dodirne nijedan drugi stone u igri (najčešće promašeni takeout)

burn – slučajno dotaknuti stone u pokretu